„Bistranska“
Uzgajivačnica Njemačkih doga
Home
O nama
Novosti i događaji
Njemačka doga
Mužjaci
Ženke
Štenci
Legla
Linkovi
Kontaktirajte nas
Slike - Galerija
O rasi
Standard
O displaziji
Zubi
Pseća koža i dlaka
O displaziji

Displazija kuka kod psa      
 

Displazija kuka je termin kojim označavamo nenormalan razvoj zdjeličnih kostiju te glavice bedrene kosti, koji može dovesti do nestabilnosti i oslabljene funkcije kuka. Displazija kuka je razvojna bolest zgloba koja se javlja u pasa, a o kojoj se mnogo govori, pa novopečeni vlasnici nerijetko dobiju potpuno pogrešne informacije o ovom sindromu. Radi se o nasljednom oboljenju, no na razvoj bolesti veliki utjecaj imaju faktori okoline kao što su brz rast, pretjerana fizička aktivnost mladih pasa te preobskrbljenost nekim hranjivim sastojcima. Klinički problem javlja se kod mladih pasa kada se razvije displazija kuka ili kod starijih pasa kada se kao posljedica displazije razvije artritis (upala zgloba).

Displazija kuka dolazi do izražaja uglavnom kod odrastajućih pasa, pa će vlasnici prve simptome primijetiti u dobi do 5 do 12 mjeseci starosti. Kod nekih pasa, posebno kasno zrelih, simptomi nisu očiti sve do starosti od 2 pa do 5 godina.

Po kinološkim propisima dijagnostici displazije kuka pristupamo najranije u dobi od 12 mjeseci, a za pse velikih pasmina (njemačka doga, mastif, bernardinac) tek od 18 mjeseci. Dijagnoza se postavlja pregledom rentgentske slike oba kuka. Rentgenski nalaz ocjenjuje se ocjenom A, B, C, D, E/I, E/II. Za očitavanje snimaka kukova nadležan je Veterinarski fakultet u Zagrebu. Uzgojnu dozvolu mogu dobit psi sa nalazom A, B, C i D. Dešava se da se kod klinički zdravih pasa nađe loš nalaz kukova, a može se dogoditi da psi koji imaju problema sa stražnjim nogama nemaju problem sa kukovima, već uzrok šepanju leži negdje drugdje.

Za displaziju kuka definitivno možemo reći da je biomehaničko oboljenje koje je uzrokovano neproporcionalnim rastom kostiju u odnosu na rast mišićne mase. Isto tako za ovo oboljenje postoji nasljedna predispozicija pa se zato rasni psi sa lošim nalazom kukova isključuju iz uzgoja, tj. ne mogu dobiti uzgojnu dozvolu. Nasljeđivanje nije jednostavno, dakle, ako su otac ili majka bolovali od displazije kuka, to ne mora značiti da će oboljeti i njihovi potomci. No činjenica je da njihovi potomci imaju veću šansu da se kod njih razvije ova bolest nego potomci iz zdravih linija. Jedan od faktora okoline koji nepovoljno utječe na razvoj kukova jest i fizička aktivnost, pa se preporučuje da se psi posebno teških pasmina u prvoj godini života kreću ograničeno (bernski planinski pas, bernandinac, njemačka doga, rotwaileri,...).

To znači da ih ne treba stimulirati da trče tako da im se baca loptica ili da ih se, ne daj bože, istrčava za biciklom ili autom.

 


Home
O nama
Novosti i događaji
Njemačka doga
Mužjaci
Ženke
Štenci
Legla
Linkovi
Kontaktirajte nas
Slike - Galerija